Pareza stopala - uzroci, posljedice i liječenje

7. studenog 2019.
Katarina, prvostupnik fizioterapije, prodajni savjetnik

Pareza stopala - oštećenje n. peroneusa

Oduzetost je naziv za mišićnu slabost koja se odnosi na nemogućnost ili otežano izvođenje kretnji uz izostanak ili slabost kontrakcija u zahvaćenim mišićima. Potpuna oduzetost naziva se paraliza ili plegija, a djelomična oduzetost pareza.

Pareza n. peroneusa, jedna je od najčešćih posljedica oštećenja perifernih živaca. Ono uzrokuje viseće stopalo, te dovodi do karakterističnog „pijetlovog hoda“. Kod takvog hoda karakteristično je visoko odizanje stopala od podloge uz savijanje u koljenu i kuku. Pri  početku kretnje osoba izbacuje stopalo prema naprijed s karakterističnim zvukom udarca prstiju o pod prije spuštanja cijelog stopala. Također je onemogućeno stajanje na petama.

Koji su uzroci oštećenje peronealnog živca?

Periferni živci mogu biti oštećeni reznim i ubodnim ozljedama, trganjem, udarcima, pritiscima, pri prijelomu kosti, luksaciji zglobova. Uzroci kod peronealnog živca su različiti kao npr., direktno presijecanje živca, kompresija koštanim ulomcima kod prijeloma koštanih struktura, pritisak kalusom, vanjskim pritiskom (štake, gips), posttraumatski edem, stalni pritisak gipsane udlage, dugotrajno sjedenja s prekriženim nogama. Oštećenje može pojaviti kod poliomijelitisa, progresivne spinalne mišićne atrofije, amiotrofične lateralne skleroze i dr.bolesti.

Posljedice i simptomi oštećenja

Oštećenjem perifernog živca pogođene su u određenoj mjeri sve strukture živca, te stupanj ispada ovisi o stupnju oštećenja perifernog živca. Sukladno tome može doći do motoričkih, osjetnih I vegetativnih poremećaja i simptoma.

  • Motorički: kljenut mišića ekstenzora stopala (nemogućnost dorzalne fleksije, tj stopalo visi), karakterističan “pijetlov hod”, atrofija mišića (gubitak I smanjenje mišićne mase),  nemogućnost stajanje na petama, kontrakture mišića, kasnije I “pes equinovarus” (ušiljeno stopalo)
  • Osjetni: parestezije, a mogu biti i različiti bolni sindromi.
  • Vegetativni: u  potpunom prekidu živaca se manifestiraju cijanotičnim izgledom kože, hladnoćom, anhidrozom (smanjeno znojenje), ispadanjem dlaka, deformacijom noktiju i distrofičnim promjenama (Sudeckova distrofija) u odgovarajućem inervacijskom području oštećenja živca.

 

Liječenje

Liječenje može biti operativno (u slučajevima diskoradikularnog konflikta ili tumora koji vrši pritisak na živac), iako je liječenje najčešće konzervativno. Svakako je potrebno što prije započeti liječenje i  pristupiti mu multidisciplinarno.  Konzervativno liječenje se zasniva na medikamentima i fizikalnoj terapiji.

Metode fizikalne terapije koje se koriste: elektroterapija (elektrostimulacija, biofeedback, galvanizacija, DD i TENS ), kineziterapija (PNF tehnika, medicinska gimnastika) , hidroterapija,  primjena ortoze.

Elektromišićni stimulator (EMS) aktivira mišiće stopala i noge te uz smanjenje boli i napetosti u mišićima, djeluje i na osnaživanje mišića te potencijalni djelomični povratak funkcija stopala. Više o navedenim EMS uređajima možete pronaći ovdje

Kod oštećenja n. peroneusa vrlo često se primjenjuje ortoza za gležanj i stopalo (peronealna ortoza). S obzirom na simptome bolesti (viseće stopalo)  stopalo se treba držati pod kutem od 90º i u srednjem položaju između everzije i inverzije. Ortoza treba biti pričvršćena trakom na  potkoljenicu i uglavljena u potplat cipele kako bi spriječila stopalo da pri iskoraku stopalo padne i zapne o podlogu.

Peroneus ortoze pomažu odizanje stopala od podloge u trenutku prelaska iz faze oslonca u fazu njihanja hoda. Na taj način smanjuje rizik od zapinjanja prstiju o podlogu i kompenzatornih nepravilnih pokreta tijekom hoda. Više o navedenim ortozama, možete pronaći ovdje.

Oporavak bolesnika u velikoj mjeri ovisi o fizikalnoj terapiji, te je sporiji i teži ako se ne krene odmah. Osim toga potrebno je što ranije započeti radi što bolje reinervacije živca.  Ako se pravovremeno otkriju simptomi bolesti i postavi program liječenja uz stručan rehabilitacijski tim i suradnju pacijenta, liječenje može dati pozitivne rezultate. Također je za rehabilitaciju potreban stručni rad rehabilitacijskog tima (fizijatar, fizioterapeut, radni terapeut, ortotičar, medicinska sestra, socijalni radnik i psiholog) te motivacija i edukacija bolesnika.

U Orto i Medi centru svakodnevno se susrećemo s osobama koje imaju navedenu tegobu te Vam naše stručno osoblje može pomoći pri odabiru optimalnog pomagala. Također, ista izdajemo na doznake HZZO-a.