Ruptura tetive kvadricepsa - kako dođe do rupture i što dalje?

14. siječnja 2019.
Ivona, prvostupnik fizioterapije, prodajni savjetnik

Ruptura tetive kvadricepsa

Kvadriceps ili četveroglavi mišić prednje strane natkoljenice, m. quadriceps femoris jedan je od najsloženijih i najvećih mišića na ljudskom tijelu. Od iznimne je važnosti kod stabilizacije i pravilne funkcionalnosti koljenskog zgloba, ali također i zgloba kuka, a vrši funkciju opružanja, odnosno ekstenzije koljena te djeluje kao antagonist mišićima stražnje strane natkoljenice, odnosno mišićima stražnje lože koji vrše savijanje, tj. fleksiju koljenskog zgloba.

Tetiva kvadricepsa mjesto je gdje se sve četiri glave ili dijela toga mišića spajaju u jedno zajedničko hvatište na distalnom dijelu prednje strane femura, odnosno natkoljenične kosti. Činjenica da se sva četiri dijela ovog iznimno složenog mišića spajaju u jednu tetivu te da ta tetiva prolazi i hvata se u regiji koljenskog zgloba gdje se još nalazi patella (iver ili čašica) te niz drugih ligamentarnih, tetivnih, hrskavčnih i mišinih struktura sam po sebi govori da u toj regiji i na samoj tetivi kvadricepsa zbog njezine lociranosti može doći do velikog broja problema.

Ozljeda

Ruptura tetive kvadricepsa ozljeda je koja može imati dva oblika, parcijalnu ili djelomičnu rupturu i kompletnu rupturu gdje tetiva u cijelosti puca. Najčešće se događa kod populacije ljudi srednje dobi koji se bave aktivnostima koje zahtijevaju skokove ili trčanje, a liječenje zahtijeva kiruršku rekonstrukciju, odnosno šivanje tetive.

Kako dolazi do rupture

Ruptura kvadricepsa često se događa u situaciji kada na djelomice savijeno koljeno koje na sebi već ima veliko opterećenje, i gdje je stopalom cijelom težinom oslonjeno na podlogu te se na koljeno i tetivu stave dodatna opterećenja koja postanu prevelika te tetiva puca pod njihovim učinkom, primjerice kod lošeg doskoka. Rupture također mogu biti izazvane direktnim udarcima, padom, rezovima ili degenerativnim promjenama na tetivi (tendinitis, kronična oštećenja, sindromi prenaprezanja). Oslabljena, degenerativno promjenjena ili zamorena tetiva ili mišić ima veći rizik od ozlijeđivanja.

Simptomi

Čuje se zvuk kako da je nešto puklo, pojava jake i nagle boli, otok, hematom, udubljenje na mjestu puknuća tetive iznad patele, grč mišića, spuštanje patele prema dolje jer ju tetiva više ne vuče gore, nemogućnost opružanja koljena, nemogućnost hodanja jer koljeno popušta i nestabilno je.

Nakon operacije potrebno je smanjiti opterećenje na nogu kako bi se tetiva pravilno i što brže zarasla. Savjetuje se korištenje zaštitinih ortoza za natkoljenicu i koljeno koje limitiraju pokretljivost koljena, odnosno drže koljeno ispruženim te korištenje štaka ili hodalica. Liječnik će postepeno s vremenom povećavati dozvoljeni opseg pokreta u koljenskom zglobu.

Terapija

Terapija se nakon operacije temelji na smanjenju otoka, boli, hematoma upotrebom RICE metode (rest, ice, compression, elevation), a kasnije se u funkcionalnoj fazi vrlo pažljivo i postepeno radi na povećanju opsega pokreta koljena, jačanju kvadricepsa i stabilizaciji koljena. Jačanje kvadricepsa se vrši prvo kroz statičke, izometrijske vježbe, a kasnije kroz dinamičke.

Ponudu ortoza i steznika za koljeno možete pogledati ovdje.

Aparat za elektrostimulaciju mišića možete pogledati ovdje.

Ponudu rekvizita za rehabilitaciju pogledati ovdje.